POSLIJE JEBANJA NEMA KAJANJA
Ponekad žalim za dobrim starim vremenima kada sam bio djevica. Život nije bio toliko kompliciran, tuširanje, sređivanje, depiliranje, kondomi, lubrikanti, piće, večera, sex. Sve je bilo jednostavno, druženje, opijanje, hrana i drkanje… O, dobro staro drkanje. No jednom kada pređete granicu zabranjenog, jednom kada prekoračite na drugu stranu nema vraćanja i nema kanjanja. Bar ovog drugog ne bi trebali biti, ali bude. Da i kajanje je još jedna nuspojava poslije jebanja. Kajemo se zbog lošeg seksa, stidnih vaši, pijanih noći i mahmurnih buđenja. Bilo kako bilo muškarci su donji, nisu ni svjesni da je sex izmišljen kako bi oni, ah ta alfa – mužjačko – seksi vrsta, zapravo bila donja. Nisu ni svjesni kakvu moć imaju žene, ali i muškarci koji sišu kurac. Da, drže ga u ustima, i uz malo truda mogu pokrenuti svijet, zaustaviti okretanje zemlje oko sunca, prevariti gravitaciju. Ako ne koristimo zube i ne zanemarimo jaja muškarac je ništa drugo to obična marioneta u rukama, pardon ustima jedne donje žene, ili donjeg gay muškarca. No, postavlja se pitanje koje doista tu donji i ko doista ima ulogu upravljača i alfa mužjaka? Resiveri ili senderi? I da li se sve svodi samo na to: primanje i davanja? Plus i minus? Razmjenu? Ne kontam. Požurio sam sa seksom i eto s vremena na vrijeme se kajem i sve nešto mislim trebao sam čekati, trebao sam čekati pravog. No, da sam sjedio skrštenih nogu i čekao princa sa pravim alatom da mi ih raskrsti, načekao bih se, i pitanje je da li bih ga ikad dočekao. Alat je alat, sve su mačke u mraku iste, razlike koji centimetar više ili manje su minorne ako imamo pravog taktičara je samo jedna od urbanih legendi. Alat jeste alat, i dobar je bilo kakav kad nemamo onog prinčevog ili bar onog od 20 cm. No, na prinčev i ne čekam jer nisam sjedio skrštenih nogu, koristio sam alatke koje su mi bile na raspolaganju i bilo mi je lijepo. Što više centimetara, više boli, veće je muško u pitanju, i da ona urbana legenda nije tačna, taktičari su taktičari, dobar i kvalitetan alat opet nešto drugo i mnogo važnije. Ako rukovaoc ne zna rukovati, sami rukujemo, on ionako ne zna što ga je snašlo čim priđete glaviću, tako da tu prestaje priča o dobrom taktičaru. No, statistika ne laže, prosječan bosanski kurac je 15 cm, što je ništa, i upravo zato su mužjaci raspirili taktiku o taktici, a zanemarili mehaniku, mnogo važniju od taktike. Ja ne pušim tu priču, orgazam nije orgazam ako me ne servisira dobar alat i svaki resiver/ka koji/a kaže da je bitna taktika laže. Svaki centimetar je zauhar i nemojmo širiti dezinformacije. Taktičar s malim alatom je kao hirurg na na drugom svijetu. Tu je, a apsolutno nepotreban. Dakle, senderi sa malim kurcem su proširili priču da je bitna taktika, ali resiveri je trebaju opovrgnuti. Neću taktičara hoću kvalitetan alat. Vidite kako je bilo lakše samo drkati. Ko bi rekao da centimetri i seks mogu sve zakomplicirati. Doduše da nije bilo seksa i da moji roditelji nisu požurili sa tim ne bilo ni mene, doduše ni tri sudska razvoda, ni tri vjenčanja. Hmmm, greška ili ne? Ma svakako ne, bitno je iskustvo, svako iskustvo je važno samo zato što onda znamo šta hoćemo i šta nećemo. Jesam li pogriješio što sam prestao drkati u drugom razredu gimnazije i krenuo se tucati? Ma nisam, sada sam doktor za sex, sa stavovima i doskorašnje drkadžije mi neće moći pričati bajke o tome kako je bitna taktika. Ja znam šta je bitno. I da završim, kajanje je tu, ali ga ne treba biti, bitno je raditi to pametno. Kajati se možemo ako dobijemo HIV, a nećemo ako smo pametni (USE CONDOMS). Ako pak ostanemo trudni, odnosno neki od resivera ili ako dobijemo stidne vaše, koju upalicu, modricu, ugriz na vratu. Ma sve u rok službe, jer poslije jebanja nema kajanja. I na kraju ću samo parafrazirati moju dragu zvijezdu vodilju i omiljenu glumicu Eizabet Tejlor koja je jednom prilikom rekla sljedeće: „Ne kajem se zbog onog što sam učinila, mogu se samo kajati zbog onog što nisam“ – tako nekako... Vi procijenite da li je bila upravu ;) RIP dear Elizabeth Rosemond Taylor I love you.
